Jeste li se ikad primili nekog posla a da niste bili sigurni da ćete ga uspjeti dovršiti? Jeste li sumnjali sami u sebe, govorili si: "A što ako upropastim tako skupi materijal?..." I još pogotovo kada ne radite za sebe nego za nekoga drugoga? Ha, jeste li? Priznajte ;-)
Vjerojatno
mislite: " Pa ja se ne bih ni primio toga ako nisam siguran da ću to
moći napraviti!" Logično razmišljanje, i razborito, slažem se.
Nije baš ugodan osjećaj stati pred nekoga nakon situacije gdje se u projekt uloži hrpa para i onda se na kraju upropasti. I to unatoč tome što vam ta osoba daje punu podršku i "slobodne ruke".
Nije baš ugodan osjećaj stati pred nekoga nakon situacije gdje se u projekt uloži hrpa para i onda se na kraju upropasti. I to unatoč tome što vam ta osoba daje punu podršku i "slobodne ruke".
Predomišljate
se, važete, dvoumite se... ali istovremeno u vama i dalje tinja želja
za izazovom.... Kako bi bilo napraviti nešto po prvi put, nešto sasvim
drugačije od svega do sada.... u materijalu u kojem ste gotovo potpuni
početnik? Hoću li moći, o hoću li?
E,
pa ja sam se našla u takvoj situaciji (više puta). Prihvatila i
uspjela! Čovjek ni ne zna za što je sve sposoban dok ne pokuša sam.
Naime,
moja draga prijateljica, "obožavateljica papiga" (nadimak koji su joj
prišili moji klinci) i odabranik srca njenoga, mjesecima su birali
kućnog ljubimca. Ne bilo kojega, naravno: morala je to biti papiga (od
kada je poznajem-a tome već ima ohoho ljeta, uvijek je imala papigice
tigrice za kućne ljubimce).
S
obzirom da se gotovo svakodnevno čujemo, tako i sam i u to vrijeme
redovito bila informirana o koracima oko "posvajanja" papigice. Bilo je
to razdoblje kada se trebalo odlučiti koju vrstu papige uzeti:
srednju/veliku? Australsku/južnoameričku? Kratkog repa/dugog, možda?
Vjerujte, u tih par mjeseci sam naučila tako puuuno o tim pticama da sam
i sama poželjela jednog papagaja ;-)
I
tako, malo-pomalo, izlegla se Princeza od Walesa (za one koji ne
znaju-vrsta srednje velike papigice prekrivene perjem u svim bojicama
:-) i repa koji je dug koliko i ptica sama. U svakom slučaju slatko malo
stvorenje dobroćudnog karaktera, druželjubivo i zabavno.
Donijeli je "posvojitelji" kući, ali, gle sad! Gdje će novi član imati svoj mali raj? Hm, problem!
Zapravo
i nije bio ispočetka, jer su sa ljubimcem dobili i privremenu nastambu
koja zaista nije priličila jednoj takvoj krasnoj ptici. Bila je to
sklopiva konstrukcija od emajliranih rešetki koju uzgajivači ptica
koriste na izložbama. No kako raste papigica, tako raste i rep, i
manevarski pokreti unutar nastambe se ograničavaju i postaju kobni za
malo stvorenje.
Vjerojatno već pomalo naslućujete koji je bio sljedeći korak? Da, trebalo je nabaviti veću nastambu!
I
tako su "posvojitelji" krenuli u potragu za idealnom sobicom za svoje
posvojče, he-he... No kako je "posvojiteljica" u svojoj glavi zamislila
"nešto" što zapravo nikako nije mogla pronaći po postojećim
pet-shopovima, sve ono se može naći u ponudi ili ne odgovara
dimenzijama, ili bojom, ili oblikom,....
No, bilo kako bilo,
uvijek postoji neki "Joker-zovi!". I tako ona pozva mene, i kaže:
"Trebam nekoga da mi napravi volijeru!" Onda ja: "Pa, ne znam ti nikoga
tko to radi..." Onda ona: "JA uopće ne sumnjam da bi TI to savršeno
napravila!" Pa ja:"?!?!?!?!?!? Ali ja to nikad u životu nisam
radila!!!!" Dalje se ne sjećam ničega (šala)....šokirala me s tom
ogromnom vjerom u mene...!
I
tako se ja dala nagovoriti :-)) Napravila nacrt prema njenim željama,
napravila popis materijala, obišla s njom nekoliko BAU-centara u potrazi
za odgovarajućim materijalima i razradila plan.
Ne
moram ni spominjati kakvu sam tremu imala :-( A istovremeno je
adrenalin radio svoje. I tako, jednog vikenda u studenom prošle godine,
mali pernati prijatelj je dobio svoj "penthouse" sa svim pogodnostima
:-))
Sve je ustvari počelo kao veeeelika i skupa improvizacija.
Korak po korak, od hrpice javorovih letvica nastala je konstrukcija iz koje je, udruženim snagama vrijedne trojke, nastala unikatna nastamba.
Korak po korak, od hrpice javorovih letvica nastala je konstrukcija iz koje je, udruženim snagama vrijedne trojke, nastala unikatna nastamba.
Nadam se da će vam slike uspjeti dočarati konačni rezultat :)
...s obzirom da se volijera trebala uklopiti ispod drvenih stepenica, sve je rađeno TOČNO na mjeru |
"pas mi NIJE pojeo mjeru" ;-) |
"KREATIVNI NERED" |
"Hoće li to skoro? 'Ajmo, brže malo!" |
"Još ovo tu..." |
Priprema za ladicu |
Ova grana je naknadno dodana, ali naravno, prethodno je dobro oguljena i sterilizirana - tzv. penjalica |
Još malo i gotovo...! |
"Moja kućica, SAMO MOJA!" |
Nažalost,
nisam napravila klasični tutorijal, jer iskreno, nije bilo vremena za
fotkanje korak po korak a i tada nisam razmišljala da ću jednoga dana
svoja djela objavljivati na blogu....
Možda još bude prilike, tko zna...:-)
A sad' lepršam dalje......!
Pozdrav do idućeg posta
T.