Bila jednom...

...jedna djevojčica. I kao sve djevojčice njezine dobi, poželjela je naučiti kuhati. No, nije imala gdje. Mamina kuhinja bila je prevelika, preširoka, previsoka, prekomplicirana, ma baš joj nikako bije bila po mjeri.
I tako je ona, dan za danom, gledala gdje bi ugrabila neki kutak za svoj kulinarski trenutak. Posuđivala je mamino suđe, kuhače, pregače ali to jednostavno nije bilo to. 

Dani su prolazili, stiglo je proljeće, stigao je i njen rođendan. Dragi gosti su znali da maloj kuharici nedostaje posuđe pa su to i donijeli, zamotano u šarene papire. bilo je tu svega: od servisa za čaj, lonaca, tava,do košare za piknik...Nigdje kraja njenoj sreći!!! 
Ali, gdje sada s tolikim suđem? Kako to pospremiti a da maloj domaćici bude sve uredno i pri ruci? E tu je nastupila mama i obećala svojoj djevojčici napraviti naaaaajljepšu kuhinjicu....i tako je i bilo: uz malo boje i par rekvizita iz domaće "ropotarnice" kartonska kutija je pretvorena u kuhinju! I sve to (ako izuzmemo posuđe koje je dobila na dar) nije koštalo više od 60-tak kn....

Uostalom slike govore same za  sebe...:)
 

"Mala žuta kuhinjica"

 

...vrele poklopce uvijek uzimati u rukavici...!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što se danas fino kuha?

"Operite ruke, ručak samo što nije gotov!"

Ako se netko odluči izradi ovakvu kuhinju i zatreba savjet kod izrade - tu sam :)

DANAS JE PETAAAAAAAAAAAK.....!!!!!!!

I u to ime jedna prigodna od mene ;)

S nostalgijom se prisjećam dana kada je ova pjesma bila veliki hit....davno je to bilo...neću reći "dok su dinosauri Zemljom hodali", ali ja sam bila još jaaaako mlada. A vjerojatno i zaljubljena... E sad, tako mlada više nisam, a zaljubljena? O da, to traje,...i traje.....i sa svakim proljećem se nekako obnavlja i pojačava :)

Čudno je to proljeće, jel' da?  Čovjeku svašta pada na pamet, živne, malo pobudali, podjetinji,...

Usprkos svemu, to mi je oduvijek najdraže godišnje doba: najproduktivnije, najinspirativnije, najšarenije, sve naj-naj...!

A ja se još mučim sa postavljanjem svojih slikica...nekako mi to baš i ne ide :/

Znam, znam, praksom do savršenstva, jel' da?

Idem pokušavati i dalje....:)

Pozzz

T.

U početku bijaše...

dvojba, volja pa i trema!
....uh, baš mi je neki početak...
Prvi se mačići u vodu bacaju - kažu. No, ja nemam namjeru nikoga bacati u vodu, nego ću lijepo, kao i mnogi prije mene, hrabro zakoračiti u bloggerski svijet :) Pa kud' puklo, da puklo!

Kako sam došla na ideju da pokrenem blog? Pa...svakako nije bilo preko noći. Naime, kako imam nekoliko hobija, i volim se kreativno izražavati na raznorazne načine, tako volim i pretraživati internet kada trebam neki poticaj, ideju, savjet... Nije li internet danas tzv."Katica za sve"? Ne tražimo li na internetu ideje za sutrašnji ručak, najpovoljniju cijenu za perilicu rublja, raspored kino-predstava...ma za sve što nam zatreba uvijek je tu dobar stari internet... E pa tako i ja, volim vidjeti što se zbiva u svijetu, a ovo je najbrži i najjednostavniji način (molim ispravite me ako sam u krivu!). Između ostalog, stjecanje novih vještina, znanja i poznanstava je uvijek dobrodošlo, zar ne?

Kao što spomenuh, volim raditi raznorazne kreativne stvarčice i to me jako veseli. Tako, kada god uhvatim vremena, sjedim za šivaćom mašinom...malo krojim, malo šijem, malo heklam, izrađujem svega po malo...Uostalom, vidjet ćete i sami...biti će tu svega, čim svladam postavljanje slika...

Do tada...veliki pozdrav od mene ....:)
T.