I papagaj treba krov nad glavom...

Jeste li se ikad primili nekog posla a da niste bili sigurni da ćete ga uspjeti dovršiti? Jeste li sumnjali sami u sebe, govorili si: "A što ako upropastim tako skupi materijal?..." I još pogotovo kada ne radite za sebe nego za nekoga drugoga? Ha, jeste li? Priznajte ;-)

Vjerojatno mislite: " Pa ja se ne bih ni primio toga ako nisam siguran da ću to moći napraviti!" Logično razmišljanje, i razborito, slažem se.
Nije baš ugodan osjećaj stati pred nekoga nakon situacije gdje se u projekt uloži hrpa para i onda se na kraju upropasti. I to unatoč tome što vam ta osoba daje punu podršku i "slobodne ruke".

Predomišljate se, važete, dvoumite se... ali istovremeno  u vama i dalje tinja želja za izazovom.... Kako bi bilo napraviti nešto po prvi put, nešto sasvim drugačije od svega do sada.... u materijalu u kojem ste gotovo potpuni početnik? Hoću li moći, o hoću li?

E, pa ja sam se našla u takvoj situaciji (više puta). Prihvatila i uspjela! Čovjek ni ne zna za što je sve sposoban dok ne pokuša sam.

Naime, moja draga prijateljica, "obožavateljica papiga" (nadimak koji su joj prišili moji klinci) i odabranik srca njenoga, mjesecima su birali kućnog ljubimca. Ne bilo kojega, naravno: morala je to biti papiga (od kada je poznajem-a tome već ima ohoho ljeta, uvijek je imala papigice tigrice za kućne ljubimce).

S obzirom da se gotovo svakodnevno čujemo, tako i sam i u to vrijeme redovito bila informirana o koracima oko "posvajanja" papigice. Bilo je to razdoblje kada se trebalo odlučiti koju vrstu papige uzeti: srednju/veliku? Australsku/južnoameričku? Kratkog repa/dugog, možda? Vjerujte, u tih par mjeseci sam naučila tako puuuno o tim pticama da sam i sama poželjela jednog papagaja ;-)

I tako, malo-pomalo, izlegla se Princeza od Walesa (za one koji ne znaju-vrsta srednje velike papigice prekrivene perjem u svim bojicama :-) i repa koji je dug koliko i ptica sama. U svakom slučaju slatko malo stvorenje dobroćudnog karaktera, druželjubivo i zabavno.

Donijeli je "posvojitelji" kući, ali, gle sad! Gdje će novi član imati svoj mali raj? Hm, problem!

Zapravo i nije bio ispočetka, jer su sa ljubimcem dobili i privremenu nastambu koja zaista nije priličila jednoj takvoj krasnoj ptici. Bila je to sklopiva konstrukcija od emajliranih rešetki koju uzgajivači ptica koriste na izložbama. No kako raste papigica, tako raste i rep, i manevarski pokreti unutar nastambe se ograničavaju i postaju kobni za malo stvorenje.

Vjerojatno već pomalo naslućujete koji je bio sljedeći korak? Da, trebalo je nabaviti veću nastambu!

I tako su "posvojitelji" krenuli u potragu za idealnom sobicom za svoje posvojče, he-he... No kako je "posvojiteljica" u svojoj glavi zamislila "nešto" što zapravo nikako nije mogla pronaći po postojećim pet-shopovima, sve ono se može naći u ponudi ili ne odgovara dimenzijama, ili bojom, ili oblikom,....

No, bilo kako bilo, uvijek postoji neki "Joker-zovi!". I tako ona pozva mene, i kaže: "Trebam nekoga da mi napravi volijeru!" Onda ja: "Pa, ne znam ti nikoga tko to radi..." Onda ona: "JA uopće ne sumnjam da bi TI to savršeno napravila!" Pa ja:"?!?!?!?!?!? Ali ja to nikad u životu nisam radila!!!!" Dalje se ne sjećam ničega (šala)....šokirala me s tom ogromnom vjerom u mene...!

I tako se ja dala nagovoriti :-)) Napravila nacrt prema njenim željama, napravila popis materijala, obišla s njom nekoliko BAU-centara u potrazi za odgovarajućim materijalima i razradila plan.

Ne moram ni spominjati kakvu sam tremu imala :-(  A istovremeno je adrenalin radio svoje. I tako, jednog vikenda u studenom prošle godine, mali pernati prijatelj je dobio svoj "penthouse" sa svim pogodnostima :-))

 Sve je ustvari počelo kao veeeelika i skupa  improvizacija.
Korak po korak, od  hrpice javorovih letvica nastala je konstrukcija iz koje je, udruženim snagama vrijedne trojke, nastala unikatna nastamba.

Nadam se da će vam slike uspjeti dočarati konačni rezultat :)



...s obzirom da se volijera trebala uklopiti ispod drvenih stepenica, sve je rađeno TOČNO na mjeru

"pas mi NIJE pojeo mjeru" ;-)

"KREATIVNI NERED"

"Hoće li to skoro? 'Ajmo, brže malo!"

"Još ovo tu..."

Priprema za ladicu

Ova grana je naknadno dodana, ali naravno, prethodno je dobro oguljena i sterilizirana - tzv. penjalica

Još malo i gotovo...!

Gledano od naprijed, s lijeve strane su vratašca, desna strana je zatvorena plexijem, stražnja i krov medijapanom od 3mm a s prednje strane je okvir koji se, radi lakšeg čišćenja volijere može u cijelosti skinuti...



"Moja kućica, SAMO MOJA!"

 

Nažalost, nisam napravila klasični tutorijal, jer iskreno, nije bilo vremena za fotkanje korak po korak  a i tada nisam razmišljala da ću jednoga dana svoja djela objavljivati na blogu....

Možda još bude prilike, tko zna...:-)

A sad' lepršam dalje......!

Pozdrav do idućeg posta

T.